polje: pravo
grana: europsko privatno pravo
potpodrucje: pravo zaštite potrošača
zavaravajući poslovni postupci koji prosječnoga potrošača dovode u zabludu, zbog čega on donosi ili je vjerojatno da će donijeti odluku o poslu koju inače ne bi bio donio
Izvor: Baretić, Nove obveze trgovcazavaravajuća poslovna praksa koja prosječnoga potrošača dovodi u zabludu, zbog čega on donosi ili je vjerojatno da će donijeti odluku o poslu koju inače ne bi bio donio
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Definicija pojma zavaravajuće radnje iz čl. 6. Direktive 2005/29/EZ preuzeta je u čl. 110. Zakona o zaštiti potrošača. U smislu čl. 6. st. 1. Direktive 2005/29/EZ i čl. 110. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača "poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući cjelokupan dojam pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u pogledu neke od okolnosti navedenih u st. 3., čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio". Okolnosti u pogledu kojih potrošač mora biti doveden u zabludu kako bi se moglo ocijeniti da je radnja trgovca bila zavaravajuća navedene su taksativno u čl. 110. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Čl. 110. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača nabraja daljnje slučajeve zavaravajućih radnja.