polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: sintaksa
izraz kojim se povezuju riječi i izrazi, surečenice u nezavisnosloženoj rečenici i po kojemu se zavisna surečenica uvrštava u glavnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici
izraz kojim se povezuju riječi i izrazi, surečenice u nezavisnosloženoj rečenici i po kojemu se zavisna surečenica uvrštava u glavnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici
Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
Naziv veznik višeznačan je u hrvatskome jezikoslovnome nazivlju jer označuje i vrstu riječi i sintaktičku jedinicu. U nekim se radovima i gramatikama za u ovome članku definiranu sintaktičku jedinicu upotrebljava naziv vezno sredstvo. Iako je riječ o prihvatljivome nazivu koji razrješuje višeznačnost koju u nazivlju treba izbjegavati, nedostatak je toga naziva da njegova uporaba podrazumijeva i uporabu trorječnih ili četverorječnih naziva naziva sastavno vezno sredstvo / vezno sredstvo sastavne rečenice, pogodbeno vezno sredstvo / vezno sredstvo pogodbene rečenice) itd., koji su dijelom problematični zbog kršenja terminoloških načela davanja prednosti kraćemu nazivu te davanje prednosti potvrđenijemu nazivu. Sukob načela da treba izbjegavati višeznačnost u nazivlju i da se prednost daje bolje prihvaćenomu i kraćemu nazivu razrješujemo tako da u značenju sintaktičke jedinice prednost dajemo nazivu veznik pred nazivom vezno sredstvo, i to iz ovih razloga: 1. višeznačnost se u pravilu razrješuje kontekstom, što dokazuje činjenica da se npr. i u engleskome u oba značenja upotrebljava naziv conjunction, 2. uporaba naziva veznik u značenju sintaktičke jedinice dobro je potvrđena (u većini hrvatskih gramatika) i u praksi rijetko dovodi do zabune (jedina zabuna pojavljuje se u udžbenicima u kojima se govori o vezniku kao vrsti riječi, a navode primjeri poput budući da, s obzirom na to da); 3. naziv je kratak i od njega se jednostavno izvode (također kraći) nazivi za veznike pojedinih vrsta rečenica. Od njega se može tvoriti i pridjev veznički. U njemačkome jeziku razlikuju se vrsta riječi Bindewort/Konjunction, a u sintaktičkome značenju upotrebljavaju se nazivi Konjunktor i Subjunktor. U specifičnim kontekstima u kojima je to potrebno, i u hrvatskome se mogu upotrijebiti internacionalni nazivi za veznike nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica: koordinator/konjunktor, subordinator/subjunktor.