polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: sintaksa
višerječni izraz ustaljene morfosintaktičke strukture kojm se uvodi dio rečenice ili se njime povezuju dijelovi rečenice
Koligacije prvi spominje Firth (1957.) određujući ih kao sveze temeljene na čvrstim gramatičkim i sintaktičkim zavisnostima među sastavnicama. Nositelji su koligacijske strukture višerječni sklopovi sa stalnim sastavnicama kojima se uspostavlja gramatička povezanost među rečeničnim jedinicama. Sastavnice koligacije stoje u nizu uvodeći drugi dio rečenice, najčešće zavisnu surečenicu (npr. problem je u tome što...), ili mogu biti odvojene, ali zajedno određuju strukturu i sadržaj rečenice (npr. složeni veznik ne samo... nego i...). Koligacije izvorni govornici intuitivno pohranjuju u svoj mentalni leksikon i upotrebljavaju ih ovisno o rečeničnom sadržaju koji se želi izreći, a neizvorni ih govornici moraju naučiti. S glotodidaktičkoga gledišta ovladavanje ustaljenim koligacijskim sklopovima pomaže stranim govornicima tako što mogu primjenjivati već gotove (ponavljajuće) sintaktičke strukture u određenome komunikacijskom kontekstu.