polje: filologija
grana: kroatistika
potpodrucje: povijest jezika
politički, književni i kulturni pokret koji je inicirao hrvatski narodni preporod
politički, književni i kulturni pokret koji je inicirao hrvatski narodni preporod
Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
Trajao je od 1830. do 1850. Ime je preuzeto u uvjerenju da su Južni Slaveni ilirskoga podrijetla. Ilirija je bila velika rimska provincija koja se prostirala i na prostorima današnje Hrvatske. Često se rabi i kao oznaka za prvu fazu hrvatskoga romantizma.
Pod ilirskim se imenom željelo objediniti sve Hrvate, a zatim i ostale Južne Slavene. Kad je riječ o Hrvatskoj, težilo se preobrazbi ukupnoga društvenog života, očuvanju nacionalnoga identiteta i odupiranju germanizaciji, mađarizaciji i talijanizaciji. Stoga je nužno bilo izabrati zajednički standardni jezik i odrediti pravopisnu normu kojim bi se objedinila tronarječna hrvatska književna baština. To je potaknulo i rješavanje pitanja zajedničkoga jezika hrvatske književnosti, što je dovelo do izbora štokavskoga narječja kao osnovice općehrvatskoga književnog jezika. Iako je ilirsko ime zabranjeno 1843. godine, ilirizam se vremenski ne ograničuje tom godinom jer su njegove ideje trajale i nakon zabrane imena. Utemeljiteljem se smatra Ljudevit Gaj, koji je predložio jedinstveni hrvatski slovopis, a najpoznatijim ilircima pripadaju Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrije Demeter, Dragutin Rakovac, Janko Drašković, Vjekoslav Babukić i dr.