polje: filologija
grana: kroatistika
potpodrucje: povijest jezika
latinično pismo koje je potrebama hrvatskoga jezika prilagodio Ljudevit Gaj
latinično pismo koje je potrebama hrvatskoga jezika prilagodio Ljudevit Gaj
Rod: ženski
Vrsta riječi: imenica
Slovopisna je problematika prisutna od samih početaka pisanja hrvatskoga jezika latiničnim pismom. Na zadovoljavajući je način riješena tek tridesetih godina 19. stoljeća zaslugama Ljudevita Gaja. Naime, većina se reformatora latinice, više ili manje, zalaže za načelo da se svaki glas uvijek bilježi istim znakom ili znakovima. Prijedlozi su bili različiti, ali glavna je misao bila ista. Posebno se ističu zalaganja Pavla Rittera Vitezovića (1652. − 1713.), koji je također zastupao navedeno načelo te odbacio dvoslove, i to po uzoru na slavensko pismo što su ga imali „stari Hervati, s. Jeronim i ostali”, misleći pritom da je sv. Jeronim autor glagoljice. Nadahnut Vitezovićevim primjerom bio je zasigurno i najveći reformator hrvatske latinice ilirac Ljudevit Gaj. Po njemu se hrvatska abeceda naziva još i gajicom. Iako neki od Gajevih prvotnih prijedloga nisu u konačnici prihvaćeni, ne može mu se poreći zasluga da je svojim radom i nastojanjem uspio pokrenuti i zaključiti slovopisnu reformu, koja je uz manje izmjene i danas na snazi. Način pisanja ustaljuje se objavljivanjem Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza iz 1892. s abecednim poretkom a b c č ć d dž đ e f g h i j k l lj m n nj o p r s š t u v z ž, koji i danas imamo.