polje: filologija
grana: kroatistika
potpodrucje: povijest jezika
promjena samoglasnika uvjetovana fonemskom okolinom
promjena samoglasnika uvjetovana fonemskom okolinom
Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
U starijim jezičnim razdobljima bilo je različitih distribucijskih ograničenja, što se odnosilo i na pojavu prijeglasa. Danas se prijeglasom uglavnom označuje zamjenjivanje samoglasnika /o/ iza palatalnih suglasnika, suglasnika /c/ i skupova /št/, /žd/ samoglasnikom /e/ u određenim kategorijama (npr. konj – konjem, puž – pužem, pisac – piscem, prišt – prištevi; ne konjom, pužom, piscom, prištovi), ali su analogijski i disimilacijski procesi utjecali na odstupanja (npr. Bečom, padežom, zecom, šveljom) i dvostrukosti (npr. u instrumentalu jednine imenica muškoga roda na -ar koje označuju vršitelja radnje, kao ribar: ribarom i ribarem ili mornar: mornarom i mornarem, ali u novije vrijeme preteže nastavak -om).