polje: povijest umjetnosti
grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
hram ili svetište posvećeno egipatsko-helenističkomu bogu podzemlja Serapisu
hram ili svetište posvećeno egipatsko-helenističkomu bogu podzemlja Serapisu
Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
Serapisov kult razvijen je u Egiptu. Uveo ga je Ptolemej I., poistovjećujući ga s Ozirisom – Apisom i dodajući mu atribute grčkih bogova Zeusa, Dioniza, Plutona i Asklepija. Serapis je ujedno bio bog sunca, neba, plodnosti, poljodjelstva, magije, iscjelitelj itd. Zamišljen kao bog zaštitnik Aleksandrije, Serapis je trebao postati glavnim božanstvom miješanoga egipatskog i makedonsko-grčkoga stanovništva. To sinkretističko božanstvo ipak nije istisnulo domaće egipatske bogove, ali se njegov kult, koji su poduprli Ptolemejevići, naglo širio po helenističkome svijetu, odnosno poslije, zajedno s kultom Izide, njegove žene, po cijelome Rimskom Carstvu. U likovnim prikazima pridavane su mu značajke Hada, Zeusa i Asklepija pa ga prate zmija, vuk ili pas. Poznati su serapeji u Aleksandriji i Memfisu te serapej u Rimu na Marsovu polju.