polje: povijest umjetnosti
grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
kiparsko ostvarenje na kojemu prikazani lik ili predmet ne stoji slobodno u prostoru, nego je vezan uz ravnu površinu uzdižući se s nje u jače ili slabije naglašenim ispupčenjima
kiparsko ostvarenje na kojemu prikazani lik ili predmet ne stoji slobodno u prostoru, nego je vezan uz ravnu površinu uzdižući se s nje u jače ili slabije naglašenim ispupčenjima
Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
U grčkoj su antici reljefnim prizorima bile ukrašene nadgrobne stele, a na hramovima metope, zabati i frizovi. U rimskoj se umjetnosti reljefi najčešće javljaju na slavolucima, trijumfalnim stupovima i žrtvenicima, a u starokršćanskome razdoblju na sarkofazima i bjelokosnim diptisima. U renesansi se pojavio tzv. slikarski reljef (figure su stopljene s arhitektonskim ili pejzažnim prostorom oblikovanim prema zakonima perspektive – Donatello, L. Ghiberti).