polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: pragmalingvistika
jezična jedinica kojom se govornik izravno referira na objekt svojega iskaza
Naziv deskriptor u teoriju govornih činova uveo je John Searle, a označuje svaku jedinicu koja u iskazu vrijedi samo za jedan objekt i razlikuje ga od drugih objekata iskaza (npr. osobno ime). Searle tumači da za uspješnost referencije objekata u iskazu mora biti zadovoljeno načelo identifikacije, tj. sugovornik mora biti u stanju identificirati objekte govornikova iskaza kako ne bi postojala nejasnoća u vezi s onim o čemu se govori. Načelo identifikacije objekta najčešće se ostvaruje izmjenom deskriptora i demonstrativa.