polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: pravopis
pravopisni znak koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja
Izvor: Jozić i dr. (2013.)Simbol: ;
U hrvatskome jeziku u istome se značenju upotrebljavaju nazivi dvotočka i dvotočje. Budući da u nazivlju istoznačnice nisu poželjne, a naziv dvotočka bolje se uklapa u tvorbeni sustav hrvatskoga jezika jer sufiks -je označuje neidentificirano mnoštvo i ne veže se uz određeni broj (npr. gorje, otočje, trunje, trsje), bolje je upotrijebiti naziv dvotočka nego dvotočje.