potpodrucje: izvori prava EU-a
načelo na temelju kojega, u područjima koja ne spadaju u njezinu isključivu nadležnost, Unija djeluje samo onda ako ciljeve predloženoga djelovanja ne mogu zadovoljavajuće ostvariti države članice, bilo na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, a mogu, zbog razmjera ili učinaka predloženoga djelovanja, biti bolje ostvareni na razini Unije
Izvor: UEU"Načelo supsidijarnosti ima posebno značenje za procjenu pravnih učinaka akata donijetih od strane Zajednice i sudsku kontrolu njegovih učinaka. Načelo supsidijarnosti može se promatrati i kao posebna pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi određene mjere odnosno pravni akti koje su donijela tijela Zajednice uopće proizvodili svoje učinke sukladno pravu Zajednice."
Izvor: Josipović, Načela europskog pravaU odnosu na staru definiciju načela supsidijarnosti iz čl. 5. st. 2. UEZ-a, novi je element jedino pobliža definicija izraza “djelovanje na razini država članica” dodavanjem dijela “bilo na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini”. Novost je i izričito obvezivanje institucija EU-a načelom u smislu Protokola. Naime, čl. 5. st. 3. UEU-a dalje propisuje kako institucije Unije primjenjuju načelo supsidijarnosti na način kako je ono uređeno Protokolom o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te da nacionalni parlamenti osiguravaju poštivanje toga načela u skladu s postupkom propisanim tim Protokolom. Spomenuti Protokol izvorno je usvojen Ugovorom iz Amsterdama s ciljem boljega tumačenja primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, koje je prvi put u Ugovor o EZ-u uveo Ugovor iz Maastrichta.